Diplomirana domaćica
Varka zvana proljeće ili 4 proljetna koraka koji se ne propuštaju
Zima se sastoji od dva dijela. Prvo ide onaj lijepi dio, u kojem iščekuješ praznike, cijeli grad blješti, raduješ se prvim pahuljicama, ušuškavanju pod dekicom i prazničnim kolačima. Nakon praznika, romantične pahuljice odjednom postaju naporna bljuzga koju ne možeš više smisliti, ne znaš bojiš li se više stati na vagu ili pogledati račune za grijanje i cijelim bićem čezneš za tim lijepim, toplim, rascvjetanim proljećem, kao za davno izgubljenim ljubavnikom koji se obećao vratiti.
Znaš da hoće, trebao bi, ali nikako da pokuca na vrata – a ti čistiš lopatom snijeg s prilaza i pokušavaš se sjetiti kako je to uopće ne biti prehlađen.
Iščekuješ to proljeće sa spremnom listom svih onih proljetnih stvari o kojima se s takvim ushitom priča, kao da je svako proljeće prvo ikad…
Proljetno čišćenje
Od samog proljetnog čišćenja, zanimljivije je ono razdoblje neposredno prije – pod isprikom tog znakovitog “proljetnog čišćenja” koje nadolazi , dopustiš si malo dobrog, kreativnog haosa jer “sad kad dođe proljeće, napravićemo temeljitu čistku…” Osim tog dijela, i zamjene zimske odjeće laganijom u ormaru, to proljetno se baš ne razlikuje od bilo kojeg drugog generalnog čišćenja. Ali mi ga volimo tako zvati i ponašati se kao da je to neki važan event nakon kojega ćemo svi odjednom prodisati i osjećati se puno drugačije. Bitno da je Nisita sprej u džepu, prašina je tu kod svakog čišćenja.
Proljetna detoksikacija
Ovaj dio moji najdraži najviše mrze. Princeza 2 je toliko mrzi da sa svojih nepunih 8 godina savršeno izgovora “evo opet ona mamina d e t o k s i k a c i j a” s dozom prijezira na svakom slovu, svake godine kad se pred proljeće njihovi obroci naglo zazelene. Trudim se da uvijek jedu zeleno, naravno, ali u ovo doba godine uhvati me baš posebna inspiracija – supe, smoothiji, prilozi, međuobroci, kolači… Sve se pretvara u kašaste tvorevine zelenih nijansi ne baš bogatog okusa. Ne mogu si pomoći, kad sam inspirisana… A i zdravo je. Sve je to dio nekog sveopćeg proljetnog čišćenja.
Izleti u prirodu
U početku se nikome ne ide na izlet i svi izmišljaju hiljadu i jedan razlog kada ih u subotu u 7 ujutro probudim, puna entuzijazma i s torbom napunjenom zdravim detoks obrocima, voćem, Tyrosurom i ostalim sitnicama za sve moguće scenarije.
Znaš šta, draga, ja mislim da nije pametno da ja idem igdje, nešto mi je loše u stomaku, mislim da mi onaj tvoj smoothie od blitve nije baš najbolje legao…
Već sam navikla da taj dio moramo odraditi, dok ih ne uspijem nagovoriti.
Kao prvo, to je mladi špinat i od toga ti ne može biti loše. Kao drugo, znam da ti nije ništa, hajde, hajde ustaj i idemo!
Nakon kratke borbe, svi se predaju i na kraju im bude drago što sam ih izvukla iz gradske gužve u malo zelenila, a princeze se mogu nadisati svježeg vazduha i skakati do mile volje. To je možda najljepši dio proljeća. Osim ako ne dođe do onog najgoreg, podmuklog pratitelja proljeća od kojeg svi strepimo…
Nepozvani gost – alergije
Sjećate se kad sam napisala kako se krajem zime pokušavam prisjetiti kako je to ne biti prehlađena? E pa, kad stigne to, tako iščekivano proljeće, i baš kad pomislim da je sve konačno završeno, pojave se one – alergije! Taman se zanesem na svom izletu u prirodu, izložim malo kože suncu, udahnem duboko svježi, mirisni vazduh, spremna da izgovorim nešto u stilu “Kako je ovo divno…” glas mi zapne u grlu i umjesto riječi krene maraton kihanja. Svake godine nekako uspijem zaboraviti na to…
Početni proljetni entuzijazam i sve te “revolucionarne” promjene koje uz njega vežemo – nova sezona, svježi vazduh u plućima, novi režim ishrane, nova garderoba, nova ja, traju otprilike do prvog napada alergije. Onda se ponovo zavučem u prostor svoja četiri zida (svježe očišćen i provjetren), vrebam potencijalne opasnosti u obliku travki i polena, stavljam Nisita mast u nos, moj najbolji štit za prolaz alergena u tijelo. I mislim se – kad će više to ljeto…
Salveo CEE
